„Kreativno mentorstvo” afirmiše mentorstvo kao alat ličnog i profesionalnog razvoja, jača kapacitete sektora kulture i pruža podršku perspektivnim profesionalcima zainteresovanim za usavršavanje, umrežavanje i razmenu znanja i iskustva. Želimo da izgradimo, okupimo i podržimo zajednicu motivisanih i društveno odgovornih pojedinaca koja će doprineti razvoju društva zasnovanom na kreativnosti, kulturi, znanju i međusobnoj saradnji.

+381691911996
info@kreativnomentorstvo.com

Kako nam projektna logika pomaže da pronađemo fokus u radu?

Poznavanje projektne logike je neophodno da bismo obezbedili sredstva za naše projekte i sproveli ideje. Zbog toga smo organizovali radionicu posvećenu ovoj temi, u okviru koje su dr Višnja Kisić, suosnivačica i savetnica za edukaciju u okviru „Kreativnog mentorstva” i dr Goran Tomka, alumni menti i mentor našeg programa, predavači na UNESKO katedri za kulturnu politiku i menadžment Univerziteta umetnosti u Beogradu, podelili svoje znanje u ovoj oblasti. Osim toga, sa učesnicima su promislili o projektima na kojima oni rade u okviru aktuelnog šestog ciklusa. 

U ovom tekstu, sa vama delimo nekoliko najvažnijih stavki koje treba imati u vidu u osmišljavanju i pisanju na projektima, kao i tokom rada na njima.

Kako nam projektna logika pomaže u promeni fokusa? 

Posmatranjem ideja ili aktivnosti kroz prizmu projektne logike, usvajamo novi ugao iz koga ih promišljamo

           – Od spolja ka nama

Napuštamo razmišjanje o nama samima, i toga šta se nama radi, kao i mirkolokalnu temu i posmatramo širu sliku. Fokus pomeramo ka spolja i onima sa kojima nismo nužno u kontaku. Projekat treba da nam pomogne da izgradimo most uz pomoć kojeg ćemo dobiti sredstva za njegovu realizaciju. Treba uvek da imamo u vidu koji su poblemi na koje odgovaramo?

          – Od cilja i vizije ka aktivnostima

Da bismo imali jasnu sliku kako da sprovedemo projekat, treba da pođemo od pitanja koja je uloga projekta u reševanju problema? U promišljanju projekta, trebalo bi da sve vreme projektujemo željenu realnost. Ne treba da polazimo od događaja koji bismo želeli da organizujemo, a onda promišljamo o ostalim segmentima. 

          – Merljivost i odgovornost

Pri osmišljavanju projekta, uvek treba da imamo u vidu na koji način ćemo pokazati njegovu uspešnost, koji su parametri merljivi i koje ćemo koristiti da iskažemo uspešnost. Ovakav pristup je važano usvojiti jer njegovom primenom dokazujemo odgovornost, što dalje vodi do izgradnje poverenja, sa partnerima, važnim akterima i donatorima.

 

Kako pristupiti pisanju projekta?

Pre svega, važno je da usvojimo da je pisanje projekata poduhvat sa mnogo koraka kojima treba pristupiti posvećeno. Treba da krenemo od analize situacije, korisnika i naše življene realnosti, promišljanja konteksta i problema koji su prisutni u zajednici.

Za to možemo korstiti nekoliko alata: 

         1. Pestle analiza

Predstavlja kombinaciju rada na terenu i istraživanja i prikupljanja podataka. Zatim se pristupa mapiranju ključnih aktera, razumevanju problema, i postavljanju strategije, i tek onda postavljanju aktivnosti i planiranju resursa. Trebalo bi izbegavati da sa osmišljavanjem ili pisanjem projekata počnemo jer smo saznali za konkurs. U takvim situacijama vrlo često nemamo dovoljno vremena da projekat zaista razradimo i rizikujemo da radimo vrlo intenzivno i pod velikim stresom, u kratkom vremenskom periodu. 

         2. Drvo problema

Grafičko predstavljanje nam pomoći da propoznamo šta je dovelo do problema (koren su uzroci, sam problem je stablo, a posledice su krošnja). To može biti i problem kojim su se bavile i neke druge organizacije, a da mi mapiramo gde treba da delujemo – na preseku konkretnih uzroka sa našim i kompetencijama naših partnera. Ovaj pristup je vrlo sličan  teoriji promene. 

         3. Logička matrica

Ovaj pristup se uglavnom koristi za kompleksnije projekte i dosta je tehnički. Ipak, dobro je internalizovati je i za manjje projekte. Matrica predstavlja tabelu koja sadrži logiku interevencije (dugoročni cilj, svrhu projekta, rezultate i aktivnosti), indikatore postignuća (pokazatelje ostvarenosti ciljeva i rezultata), izvore verifikacije (izvore podataka koji sadrže pokazatelje postignuća) i pretpostavke (spoljašnje uticaje koji nisu pod direktnom kontrolom projektnog tima, a neophodni su za ostvarivanje rezultata projekta).

 

Na kraju, Višnja i Goran su sa učesnicima podelili i kritike projektne logike, koje bi trebalo imati u vidu tokom rada. Neke od njih su da projektni rad može voditi do prekarijata, da su određene promene do kojih dolazi sprovođenjem projekata nemerljive ili birokratski izazovni procesi koje projektne aktivnosti zahtevaju.