
Projekat regionalne saradnje: kako da i u virtuelnom okruženju prezentujemo uspešno?
Približavajući se kraju našeg prvog regionalnog projekta „Transforming the Region One Conversation at A Time – Inspiring Youth Cultural Cooperation“, koji sprovodimo u saradnji sa Rruga me Pisha fondacijom iz Albanije i OKC „Abrašević“ iz Bosne i Hercegovine, uz podršku Regionalne kancelarije za omladinsku saradnju – RYCO, približili smo se i završnoj radionici koja prethodi trećem velikom seminaru na kojem će svi timovi predstaviti svoje projekte.
U skladu sa tim, odlučili smo da ova radionica bude fokusirana na prezentacijske veštine u kontekstu onlajn komunikacije i mnogih sredstava za virtuelne događaje koje svi koristimo i koje su nam postale neophodne u svakodnevnom životu.
Naš trener za ovu priliku bio je Petar Kosovac, korporativni trener i trener sa globalnim poslovnim iskustvom, spoljni konsultant za Gi Group, a koji radi u kompaniji Hiperoptic Ltd, gde razvija lidere u Engleskoj i Srbiji.
Radionica je započela na uobičajen način – predstavljavljanjem svakog od učesnika. Ovo je bio odličan način da pokažemo svoje sposobnosti za prezentaciju u virtuelnom okruženju, tako da je Petar mogao da proceni kako biramo informacije, kako ih prioritizujemo; da se upozna sa karakteristikama našeg govora; koje reči koristimo, pravimo li pauze, koristimo li poštapalice (poput, uf, hm, tako isl.) i, posebno u onlajn kontekstu: da li obraćamo pažnju na osvetljenje, gledamo li u kameru ili ne.
Nakon uvodnog dela, Petar je sa nama podelio neke primere iz svog iskustva, objašnjavajući šta najbolje deluje u praksi. Na primer, mnoge stvari na koje smo navikli kada je u pitanju predstavljanje i javni nastup vrlo često nisu najbolje i njihovom primenom nećemo doći do odgovora koji želimo da dobijemo od publike. Da bismo zadržali pažnju naše publike, trebalo bi da joj odmah pružimo konkretne infomacije i sadržaj koji su im bliski. Vežbanjem umetnosti pripovedanja navikavamo se da odmah pređemo na stvar. Predstavljajući informacije i ideje kao dobro promišljene priče koje zvuče realno i skromno, veća je verovatnoća da ćemo motivisati ljude da u njih ulažu ili ih podrže na bilo koji način. U suprotnom rizikujemo da izgubimo njihovu pažnju do trenutka kada stignemo do konkretnih informacija i tada, najverovatnije, nećemo postići svoj cilj bilo da je reč o dobijanju odobrenja od šefa ili dobijanju nepovratnih sredstava za naš projekat.
Jedna stvar na koju nam je Petar skrenuo pažnju jeste svest o tome kako naše okruženje tokom održavanja onlajn prezentacije može uticati na našu publiku. Da li sedimo u tihoj prostoriji, da li je ta prostorija dovoljno osvetljena, gledamo li u kameru, pokušavamo li da uspostavimo kontakt očima sa osobama iza ekrana ili gledamo sopstvenu sliku u uglu? Sve ovo su faktori na koje možemo uticati i koje treba da imamo u vidu prilikom ukljulenja na onlajn sastanke i događaje. .
Pored toga, nemogućnost da se lično sretnemo i vidimo sve mikro izraze i neverbalne elemente komunikacije, može učiniti da ih i previdimo, ali ovi elemnti su i dalje vrlo relevantni čak i u virtuelnoj ili video komunikaciji. Neverbalni elementi čine oko 70% komunikacije i ne treba zaboraviti da su u svim onlajn događajima i prezentacijama naša lica i ruke i dalje vidljivi i imaju važnu ulogu u izražavanju i ubeđivanju publike. Naš glas i prozodija su takođe vrlo važnii; treba da budemo svesni šta oni obuhvataju: brzina razgovora, ritam rečenice, ton, reči koje ističemo i da svi ovi elementi imaju uticaj na našu publiku i njihovu pažnju. Vrlo je moguće da, ukoliko smo pod pritiskom ili u žurbi, ne obraćamo pažnju na to da radije počinjemo da govorimo mnogo ubrzano, kada bi pre trebalo da se usredsredimo na zadržavanje ključnih informacija i preskočiti sve ono što nije neophodno da publika zna, i da na taj način sebi uštedimo vreme. Kako ne bismo izgubili fokus, trebalo bi da pokušamo da govorimo polako i pravimo pauze kako bismo sebi dali vremena da smislimo šta ćemo sledeće reći. Jedan od trikova kojim se možemo poslužiti jeste da svaki put kada nismo sigurni šta ćemo reći, popijemo gutljaj vode. To je sasvim prihvatljiv način da odvojite malo vremena i napravite pauzu bez neudobne tišine.
Na kraju, ali i ne manje važno, jeste poznavanje naše publike. Bez obzira na kontekst (uživo ili onlajn), ne bi trebalo da se ustručavamo da što bolje istražimo i prikupimo što više informacija, teme koje su im najzanimljivije, njihova iskustva ili vrednosti koje nam mogu pomoći da izgradimo priču sa kojom mogu de se identifikuju. Priprema je važan resurs koji bi trebalo da koristimo za što bolje postavljanje prezentacije.
Prezentovanje je izazov čak i u normalnim okolnostima – za samopouzdano izlaganje je potrebno mnogo vremena i prakse, ali ako želimo da napredujemo i postanemo dobri u tome, treba da počnemo od nečega. Upoznavanje sa elementima dobre prezentacije i različitim taktikama je dobar početak.