„Kreativno mentorstvo” afirmiše mentorstvo kao alat ličnog i profesionalnog razvoja, jača kapacitete sektora kulture i pruža podršku perspektivnim profesionalcima zainteresovanim za usavršavanje, umrežavanje i razmenu znanja i iskustva. Želimo da izgradimo, okupimo i podržimo zajednicu motivisanih i društveno odgovornih pojedinaca koja će doprineti razvoju društva zasnovanom na kreativnosti, kulturi, znanju i međusobnoj saradnji.

+381691911996
info@kreativnomentorstvo.com

Regionalna saradnja: potraga za hemijom među individualcima, razmenom ideja i optimizmom

U subotu je u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu održana tribina „Kulturna saradnja u regionu Zapadnog Balkana – perspektive i dometi”. Tribina je okupila regionalne stručnjake iz menadžmenta u kulturi, pa su učesnici razgovora billi prof. dr Milena Dragićević Šešić (Fakultet dramskih umetnosti, Univerzitet umetnosti u Beogradu), Vladimir Ćorić (OKC „Abrašević”, Mostar), Milica Pekić (Kiosk/KOOPERATIVA Regionalna platforma za kulturu), Genc Permeti (Profesor, Akademija umetnosti, Tirana), a razgovor je moderirala Ana Pejović, menadžerka u kulturi.

Razgovor je održan na engleskom jeziku, jeziku pojekta kulturne saradnje mladih na kome  „Kreativno mentorstvo“ sarađuje sa organizacijama OKC „Abrašević“ i „Rruga me pisha“, uz podršku Regionalne kancelarije za saradnju mladih – RYCO (Regional Youth Cooperation Office). Tribina je takođe bila deo prvog seminara u okviru ovog projekta, povodom kojeg se okupilo 30 mladih zainteresovanih za kulturu, umetnost i medije koji će u narednih 5 meseci raditi na razvoju zajedničkih projekata i inicijativa, uz podršku mentora iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Albanije.

Razgovor je započet pitanjem kako bismo mogli da definišemo termin region, na koji su učesnici imali različite odgovore, koji proizilaze iz njihovog svakodnevnog profesionalnog iskustva. Milica Pekić naglasila je da se pod terminom region često podrazumevaju zemlje koje su bile deo Jugoslavije, dok je profesorka Šešić rekla da ona kao region vidi ceo Balkan i da isključivanje Albanije, Turske i Grčke iz ovog koncepta, može samo da nam šteti. Profesorka Šešić je dodala da od svih kreativnih i umetničkih industrija, film ima trenutno ima najvažniju ulogu u povezivanju i umrežavanju regiona.

Genc Permeti, profesor na Akademiji umetnosti u Tirani osvrnuo se i na sistemske problem koji onesposobljavaju bolje umrežavanje regiona. On je naglasio da je regionalna razmena na fakultetima otežana i opisao problem na primeru fakulteta gde radi, gde se nastava održava na albanskom, te je nemoguće da u razmeni učestvuju studenti koji ne govore albanski jezik.

Genc se dotakao i situacija u kojima se ostvaruje saradnja među nevladinim organizacijama u regionu, koja može biti ili planirana u skladu sa finansijama na projektima, ili organska, prirodna, koju smatra boljom i neophodnom za razvoj saradnje u regionu. Kako bi nastala organska saradnja potrebno je da postoji hemija među pojedincima, razmena dobrih ideja i optimizam.

Vladimir iz OKC „Abrašević” istakao je još jednu sistemsku prepreku regionalnoj saradnji, a to je saobraćajna infrastruktura pojedinih zemalja, našalivši se da je lakše stići od Sarajeva do Tokija, nego od Sarajeva do Beograda.

Nadovezao se da je važno raditi na hemiji i lokalnim inicijativama i kao i Milica Pekić, istakao da se pod terminom region uglavnom podrazumevaju samo države koje su pripadale Jugoslaviji, što nije dobro razumevanje.

Profesorka Šešić je dodala da je jedan od problema sa kojima se suočava region, viđen i kao prepreka kulturnoj saradnji, činjenica da se kultura identifikuje sa jezikom i da se jezik smatra stubom nacionalnog identiteta. Ona je tom prilikom pohvalila Deklaraciju o zajedničkom jeziku, čija je i sama potpisnica, koja je korak ka integraciji regiona i regionalnih kultura.

Ukoliko imamo toliko različitih prepreka u saradnji, ali razumevanju pojma region, kako možemo da ih prevaziđemo?

Profesorka Šešić i Milica Pekić istakle su da su nam potrebne nove inicijative, lobiranje, kao i razvijanje novih vrsta saradnje civilnog sektora i sa privatnim i sa javnim sektorom.

Milica Pekić je govorila o značaju razvoja međunarodnog fonda koji bi mogao da podstakne regionalnu saradnju, zbog činjenice da su ovakve saradnje finansijski zahtevne. Dodala je da se nezavisne inicijative i nevladine organizacije u svom radu suočavaju i  sa problemom nezavisnosti, jer grantovi za regionalnu saradnju često nisu dobro osmišljeni i razvijeni, te ne odgovaraju na potrebe regiona. Zato je potrebno da se razvije regionalni nezavisni fond gde će ljudi koji koriste resurse i sami osmišljavati programe doniranja, te će donacije više odgovarati realnim potrebama profesionalaca.

Milica Pekić je govorila i o strpljenju koje je važno u razvoju regionalne saradnje i koje je neophodno kako bismo uveli promene u radu u kulturi, te je kao primer navela da su u Hrvatskoj organizacije lobirale 7 godina kako bi pokrenule fond za alternativne inicijative.

Vladimir Ćorić istakao je da problem regionalne saradnje utiče i na mlade ljude, koji su, kako je naglasio pogotovo u Mostaru, zbunjeni. On je dodao da je Bosna i Hercegovina „najkomplikovanija zemlja na svetu, a da je Mostar  najkomplikovaniji grad”, jer je žrtva nedovršenog rata, što je uticalo na odrastanje mladih ljudi. On je dodao da su entuzijazam i energija mladih bili na većem nivou na početku 2000. godina, nego što su sada. Smatra da su porast populizma, geopolitička situacija i kriza kroz koju prolazi Evropska unija uticali na njihov pad optimizma, te zato smatra da je više nego ikada važno da se region udruži i ponovo promisli regionalna saradnja.

„Uvek čekamo nekog drugog ko bi preuzeo inicijativu, i sada je pravo vreme da nešto uradimo sami, da se pozabavimo temama kao što su preduzetništvo i modeli za prikupljanje sredstava. Potrebno nam je više znanja u ovim oblastima, kao i kreativnost, kako bismo smislili nove načine da prikupimo novac i osnažimo saradnju”, rekao je Vladimir.

Razgovor je završen uz osvrt na mlade i promišljanje pitanja da li nam je potreban novi narativ kroz koji bismo govorili sa mladima o kulturnoj saradnji.

Profesorka Šešić zaključila je da nam jesu potrebni novi narativi, ali i da pogledamo u prošlost kako bismo rekreirali i promisliil nove vidove saradnje, a Milica Pekić dodala je da su javne infrastrukture, osnaživanje kroz zajedničke inicijative i saradnja ono čemu bi trebalo da se vratimo, jer kao pojedinci nikada nećemo moći da ostvarimo ono što možemo ukoliko se trudimo zajedno!

Autor fotografija: Igor Kokar